PSIHOTERAPIJA: OTKRIVAJUĆA I POKRIVAJUĆA
U
osnovi, postoje dve vrste psihoterapija: one kojima je cilj da klijentu pomognu
da se otvori i da, postepeno i uz terapeutovu pomoć, sam otkrije šta je do tada
potiskivao i sam nađe odgovore na pitanja uzroka svojih tegoba, i druge vrste
psihoterapija, koje su usmerene na direktnu promenu ponašanja koja klijentu
smetaju, bez ulaženja u prošlost i moguće uzroke tih tegoba. Prva grupa
psihoterapija bi se mogle nazvati „otkrivajuće“, a druga „pokrivajuće“, bez
obzira na zvanične nazive tih psihoterapija. A oni koji sebe smatraju „integrativnim
psihoterapeutom“, po mom mišljenju bi trebalo da umeju da rade i na „otkrivajući“
i na „pokrivajući“ način. U principu, otkrivajući način psihoterapijskog rada
je primenljiviji kod osoba sa jačim egom, sa stabilnijom strukturom ličnosti,
dok se pokrivajući više koristi kod klijentata krhkijeg ega i nestabilnije
građe ličnosti, mada je ova podela previše gruba.
Klijenti
koji se odlučuju da krenu na psihoterapiju, biraju, na osnovu svoje
informisanosti i afiniteta, jednu ili drugu vrstu psihoterapije, tj. očekuju da
se njihova lična psihoterapija sastoji u pomoći terapeuta u smeru njihovog
otvaranja i otkrivanja neprijatnih, bolnih, dirljivih sadržaja koje su do tada
potiskivali, ili pak, očekuju da im psihoterapeut pomogne da razviju neka nova
ponašanja, bez velikog ulaženja u njihova prošla iskustva i detinjstvo.
Klijenti koji očekuju da će dobiti prostor i vreme da se slobodno izrazre i
terapeuta kao saveznika u tom njihovom bolnom suočavanju sa istinom, znaju da
od psihoterapeuta ne treba da očekuju mudrog učitelja i gurua, već sam
saosećajnog partnera koji će biti sa njima dok oni razrešavaju svoje nezavršene
emotivne poslove iz prošlosti. Ovi drugi klijenti, koji traže „pokrivajućeg“ psihoterapeuta,
očekuju da će ih on voditi, davati domaće zadatke, uveravati u ono što je dobro
za njih, razuveravati ih da se odreknu zabluda, podržavati da istraju u
prihvatanju novih ponašanja, itd. To su dve različite koncepcije
psihoterapijskog rada, iako se one povremeno mogu kombinovati na uspešan način,
po modelu: teza, antiteza i sinteza.
Integrativna
emocionalna psihoterapija svakako više pripada otkrivajućim, nego pokrivajućim psihoterapijama,
mada postoje terapijske situacije i klijenti sa kojima se i drugačije radi. Mi
ipak verujemo da se uvek mora poći od pretpostavke da je klijentovo „pravo Ja“
dovoljno jako da se, uz psihoterapijsku pomoć može samo izboriti sa „nerealnim
Ja“ i da mu je na tom putu dovoljno da ima nekog ko će biti uz njega i verovati
u njegov (klijentov) način dopre do svoje „istine koja će ga osloboditi“. To je
naše polazište. Međutim, kada primetimo da psihoterapijski proces ne teče po
tom idealnom planu, mi pokušavamo da pomognemo klijentu da se suoči sa
kontradiktornostima, nelogičnostima, zabludama i drugim iskrivljenjima
realnosti, ali to činimo na jedan pažljiv i taktičan način, uvek uz poštovanje
ličnosti i integriteta klijenta, koji ima pravo i da želi da ostane u svojoj
neurozi mnogo duže nego što njegov psihoterapeut pretpostavlja.
Psihoterapija
traži više vremena da bi „pokazala šta zna“ zato što je neuroza veoma žilava i
otporna na pokušaje promene. Psihoterapijski put je u pravom smislu reči put „preko
trnja do zvezda“, jer klijent sa terapeutom mora izgraditi veoma jak radni
savez, sa puno poverenja, da bi uspeo da se iščupa iz kandži neuroze.
Kratkotrajne psihoterapije su ponekad moguće, ali su to izuzeci koji se
dešavaju pod posebnim okolnostima i samo u nekim netipičnim slučajevima.
I
zato, potencijalni klijenti treba da znaju da je prava psihoterapija jedan
ozbiljan životni poduhvat, za koji je potrebna odlučnost, posvećenje, vreme,
istrajnost i čvrst savez sa psihoterapeutom, da bi dao ono što jedino
psihoterapija može dati: veliki pozitivni preobražaj u daljem razvoju ličnosti,
uz razrešenje većine ili svih psihogenih tegoba koje su dugo mučile klijenta.
Vebsajt: www.emocentar.com Email: marjantosic@gmail.com Tel: 063308132
Коментари
Постави коментар