ŠTA ZNAČI BITI OSEĆAJAN?

Osećajnost je, kako je ja shvatam (inspirisan radom Artura Džanova), jedna od suštinskih osobina ljudskog bića. Osećajna osoba je ona koja ima osećanja, koja može i da plače i da se raduje, koja može da saoseća sa tuđom patnjom, primereno kontekstu cele situacije. Takva osoba ima osećaj za meru, ona je taktična, adekvatna, dobronamerna, ali ne naivna i neoprezna. Biti osećajan - to je cilj emocionalnog savetovanja i terapije, primalne terapije i drugih vrsta terapije (npr. nedirektivne Rodžersove terapije, re-evaluativnog savetovanja Harvi Džekinsa, itd.), mada njihovi autori to možda drugačije zovu.
Osećajna osoba ima direktan kontakt sa osećajem povređenosti, ona je svesna kada se oseća povređenom. U stvari, ona ima dobar kontakt sa svim bolnim i dirljivim osećanjima. Međutim, to ne znači da je osećajna osoba slaba, naivna, preosetljiva, razdražljiva, nefunkcionalna, itd. Naprotiv. Osećajna osoba je jaka (R. Kipling: "budi jak ali nežan"), bistra, emocionalno inteligentna, tolerantna, smirena i vrlo funkcionalna.
Osećajna osoba je svesna svojih unutrašnjih duševnih zbivanja, ona je dobro povezana sa svojim uspomenama i ne boji se da ih se seća i da o njima priča. Ona je odradovala svoje radosti, prebolela svoja razočarenja, odtugovala svoje tuge, pomirila se sa svojim ograničenjima, izvinila se onima prema kojima je grešila, oprostila onima koji su je povređivali. Ona nema "mračne demone" u svojoj duši i zato je vedra, tolerantna na pokušaje da je neko povredi, druželjubiva, otvorena da uči i da se menja.
Osećajna osoba može da voli onda kada je upoznala neku drugu osobu i zavolela je. Ako se radi o prijatelju, podržavaće ga, pomagati mu i biti mu lojalan. Ako je u pitanju ljubavni partner, biće prema njemu pažljiva, nežna i verna. Ako se radi o detetu, biće dobar roditelj, pun ljubavi, strpljenja, požrtvovanja i predanosti. Ako je reč o roditelju, biće blaga, poštovaće godine, starost, biće zahvalna za ono što je dobila, a oprostiće ono što nije dobila.
Osećajno dete ne maltretira druga iz odeljenja zato što nosi naočare ili je druge vere. Ono ne govori uvredljivo o drugima, ne podstiče drugu decu da se tuku i izbegava tuče. Ali brani se žestoko kada nema kud. Osećajni adolescent ne mrzi navijače drugih klubova, izbegava fizičko povređivanje bilo koga i rušenje bilo čega. Osećajna mlada osoba se ne odaje alkoholu, cigaretama i drogi jer se oseća dobro bez tih hemijskih sredstava. Štaviše, kada koristi ta sredstva, oseća se otrovano, loše. Osećajna osoba radi, ali zna i da odmara, da bude sa onima koje voli, a ponekad i da se osami. Ona najpre nastoji da uspostavi takve odnose sa drugima da od toga svima bude bolje, dakle, dobronamerna je i konstruktivna. Međutim, osećajna osoba vrlo brzo prepoznaje osobe koje su neurotične, zlonamerne i nepromenljive, te ih izbegava. Kada nema kud, osećajna osoba se brani, tuče, udara, brani svoje bližnje i drage, ako treba i po cenu života.
Mislim da osećajnost ima veze sa onim što je Luj Armstrong hteo da kaže svojom poznatom pesmom "Kakav divan svet!" (What a wonderful word!), iako svi znamo da svet u realnosti nije takav: Svet jeste divan, a druga je stvar što ga ljudi svojim ponašanjem mogu učiniti strašnim.
Osećajna osoba nije idealna, ona je nesavršena, pravi greške, radi neke stvari zbog kojih se posle pokaje, itd. Neke stvari možda i ne oseća, propusti da nešto primeti, uradi nešto ludo. Naravno da smo nesavršeni i često nesrećni u nesavršenom i nesrećnom svetu. Nije poenta u idealizaciji osećajne osobe. Ta osoba samo teži da danas bude osećajnija nego juče.

Коментари

Популарни постови